Idvor je naselje u Srbiji u opštini Kovačica u Južnobanatskom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 974 stanovnika. Poznato je kao rodno mesto srpskog naučnika Mihajla Pupina.

Idvor se nalazi se na 13 kilometara od Kovačice. Selo je izgrađseno na dodirnoj zoni lesne terase i aluvijalne ravni Tamiša. Prostor lesne terase je oduvek pružao dobre uslove za uzgoj različitih vrsta ratarskih kultura, pre svega žita i industrijskog bilja, dok aluvijalna ravan sa svojom močvarnom, slatinskom i livadskom vegetacijom predstavlja mesto za lov, ribolov i uzgoj stoke. Idvor se nalazi na dva kilometra udaljenosti od Tamiša. Zbog svog položaja izmešten je od glavnog magistralnog puta Beograd-Zrenjanin-Kikinda, ali je sa njime spojen novoizgrađenom saobraćajnom petljom.

Idvor se kao malo srpsko selo pored Tamiša pominje još u 17. veku za vreme turske vladavine na ovim prostorima. Kada su kaluđeri Pećke patrijaršije 1660. krenuli među pravoslavnu braću da sakupljaju priloge, stigli su i u današnji južni Banat, u seoce kraj Tamiša. Iako je Idvor imao svega nekoliko kuća, domaćini su bili toliko široke ruke, da su ih kaluđeri ubeležili u spisak priložnika, i posvetili im zahvalnicu.

Posle odlaska Turaka 1717. godine, prema Komorskom popisu, Idvor je pripadao Pančevačkom okrugu. U to vreme u naselju je bilo svega nekoliko kuća. Pojavom kuge u dva navrata (1732. i 1736.) stanovništvo sela je desetkovano, a preživeli su se tada preselili južno od prvobitnog mesta, zauzevši povoljniji položaj.

Starosedeoci i stanovništvo doseljeno kasnije izgradili su 1743. godine tipično pogranično naselje po austrijskom sistemu. U centru sela nalazila se crkva, a oko njega prostor za vežbanje graničara tzv. egzercirište. Oko vežbališta se nalazila zgrada uprave, a prema periferiji naselja u kvartovima sa kvadratnim osnovama graničari su izgradili svoje porodične kuće.

Zbog izvršavanja vojnih obaveza graničari su imali značajne privilegije: ličnu slobodu, pravo na veroispovest, pravo na školovanje svoje dece na maternjem jeziku, dobijali su određenu površinu obradive zemlje i pašnjaka, imali su pravo na pečenje rakije, lov i ribolov. Revolucionarne 1848. godine graničari dolaze u sukob sa jedinicama mađarskih revolucionara i tada Idvor biva spaljen. Nakon ukidanja granice vojnicima prestaju sve obaveze i oduzimaju im se ranije stečena prava, a ovdašnje područje pada pod vlast Ugarske monarhije. Od 1872. godine Idvor, uz ostala mesta, biva priključen Torontalskoj županiji čije je sedište bilo u Velikom Bečkereku (današnjem Zrenjaninu). Podaci govore da je početkom 20. veka Idvor imao 403 naseljene kuće u kojima je živelo 2177 stanovnika.

Iako je Idvor malo selo, danas je poznat u celom svetu jer je u njemu 1854. godine rođen Mihajlo Pupin.

Na Mihajla Pupina danas podsećaju njegova rodna kuća, kao i muzej koji je smešten u zgradi stare škole, podignute 1843. godine i Narodni dom, Pupinova zadužbina rodnom selu, koja je trebalo da postane narodni univerzitet. Otvorena je 1936, nepunu godinu po smrti zadužbinara. Rodna kuća je sačuvala spoljni izgled i unutrašnjost iz Pupinovog detinjstva, dok muzej prikazuje životni put naučnika, od prvih saznanja o svetu do slave za dostignuća u Americi i otadžbini.