Banat je od najranijih dana bio raskrsnica mnogih naroda i istorijskih događaja. Banat se danas, kao istorijski i geografski prepoznata teritorija, prostire na području tri države – istočni deo nalazi se u Rumuniji (okruzi Tamiš, Karaš-Severin, Arad i Mehedinci), mali severni deo pripada Mađarskoj (okrug Čongrad) a u severo-istočnoj Srbiji, Banat je deo Autonomne pokrajine Vojvodine, gde reke Tisa i Dunav čine njegove prirodne granice prema drugim delovima Vojvodine I uže Srbije. Teritorija Banata sastoji od tri administrativna okruga: Južno –banatski, Severno-banatski i Srednje-banatski. Teritorijalno zauzima skoro polovinu ukupne površine AP Vojvodine i nešto više od trećine stanovnika AP Vojvodine živi ovde. Banat ima 17 jedinica lokalne samouprave i dva grada – Pančevo i Zrenjanin. Najveći grad u Banatu je Zrenjanin, osmi po veličini u Srbiji. Pored Zrenjanina, administrativni i kulturni centri Banata su Pančevo, Vršac i Kikinda.

Tamiš i Potamišje se kao oblast od severa ka jugu pružaju kroz pet banatskih jedinica lokalne samouprave: Sečanj, Zrenjanin, Kovačica, Opovo i Pančevo. Neizbalansirano razvijene, sa Zrenjaninom i Pančevom kao industrijskim centrima važnim i na nacionalnom nivou sa jedne, i Sečnjem, Kovačicom i Opovom kao pretežno poljoprivrednim sredinama sa duge strane, Potamišje predstavlja šansu za ravnopravniji razvoj ovog regiona u pravcu kojem do sada nije previše pridavan značaja. Oblast Banata ili “žitnica Srbije”, prvenstveno je smatrana za poljoprivrednu sredinu, i samo je sporadično, po većim gradovima, industrijski razvijana tako da je primetna razlika u stepenu planskog, infrastrukturnog, kulturnog, informatičkog, obrazovnog i svakog drugog vida razvoja koji prati napredak savremenog društva. Manja naselja su ostala u svom, uglavnom agrarnom “svetu” i polako zaostajala u svom napretku za gradovima. Ekoturizam je jedna od oblasti u kojima različit stepen planskog i infrastrukturnog razvoja nije faktor koji onemogućava zajedničke napore i projekte i jedna od razvojnih mogućnosti i šansa za ujednačavanje nivoa razvoja svih oblasti u kojima se aktivnosti u ekoturizmu odvijaju. Mogućnost zapošljavanja lokalnog stanovništva u mestima u kojima žive, sticanje dohotka u novim oblastima rada, kao i upoznavanje sa najnovijim trendovima u svim oblastima ljudskog razvoja preko konzumenata ekoturističkih usluga koji sa sobom donose duh i kulturu nekog novog i modernijeg a ekološki svesnijeg vremena koji neminovno skraćuju vreme sazrevanja sredine učmale u svoju kolotečinu su samo neke od indirektnih, a možda i najvažnijih efekata ovakvog razvoja. To sa sobom nosi razvoj i čitavih sela, varošica i gradova, jer ta mesta posećuju i u njima provode vreme ljudi zainteresovani za budućnost planete, netipičnih interesovanja i načina razmišljanja za ovo brzo, komercijalno i potrošački ugroženo vreme.

To je šansa da ova oblast doživi promene kroz “nemenjanje”, da ubrza i sustigne razvijene oblasti, ne žureći, da se osavremeni ne “prodajući” budzašto ono što su im ostavili preci i neugrožavajući izbor i mogućnosti svojih potomaka.

Jedna od najvećih komparativnih prednosti koja izdvaja ovu regiju od drugih je multikulturalnost. Ovo je etnički i verski jedna od najheterogenijih regija u Evropi. Za razliku od ostalih država centralne i istočne Evrope, ovde vekovima žive Srbi, Mađari, Nemci, Hrvati, Slovaci, Rumuni, Rusini, Makedonci, Bunjevci, Česi, Bugari, Slovenci, Šokci, Romi, Grci, Albanci, Poljaci, Rusi, Ukrajinci, a verske grupe kojima pripadaju ovi narodi su: pravoslavci, katolici, judaisti, muslimani i dr. Tragovi različitih kultura ogledaju se u starim gradskim jezgrima Vršca, Pančeva, Zrenjanina, Kikinde i Novog Bečeja. Nisu manje lepa i interesantna ni seoska naselja. Austrougarska monarhija je generalno na ovim prostorima ostavila snažan pečat na arhitektonsko i kulturno nasleđe. Tako je na primer kompleks dvorca “Kaštel”, blizu Zrenjanina, bio tokom vremena omiljeno mesto za odmor srpskih i austrougarskih kraljeva i prestolonaslednika. Na tome je mestu veoma talentovani dečak, Franc List, održao jedan od svojih prvih koncerata. Negujući različitosti koje ima, Banat danas predstavlja ulaz u Evropsku uniju za Zemlje Jugoistočne Evrope.

Upravo činjenica da će mnogi gosti iz inostranstva u ovoj regiji pronaći i nešto iz istorije što će ih, na neki način, povezati sa prostorom gde borave i učiniti da se osećaju prijatnije jer će prepoznati arhitekturu verskih i sakralnih objekata, nazive ulica i geografskih toponima, floru i faunu, kulturne običaje, muziku….. je ogromna komparativna prednost koju pruža taj konglomerat različitosti.

Druga činjenica na kojoj treba graditi razvoj ekoturizma u ovom regionu je, na žalost, ta da je on, iz raznoraznih razloga, ostao nerazvijen. U toj nerazvijenosti mi, naprosto, nismo stigli da upropastimo do kraja, prirodu oko nas. I dok “svet” traga za netaknutim i nedevastiranim prostorima gde ljudska ruka još nije stigla da, u svojoj želji da popravi i poboljša, upropasti ono što nam je priroda dala, ovaj region, upravo “zahvaljujući” kašnjenju u razvoju, ima da ponudi sačuvanu prirodu, objekte i ljude koji još uvek žive drugačije, moglo bi se reći na starinski način.

I sada činjenica da su nam obale reka iste kao pre pola veka, da nismo stigli da izlovimo sve autohtone životinjske vrste i iskorenimo biljne, postaje nešto što biciklistički fanatici iz Evrope žele da vide na svom putu u prošlost njihovih roditelja. Da se provezu rekom punom pravih tršćaka iz kojih izleću ptice i da love ribu koja nije mrešćena u ribnjacima. I sada ono za šta smo mislili da je dokaz o nebrizi i čega smo se potajno stideli, neko želi da vidi i da za to još plati.

Odgovorni ljudi u jedinicama lokalne samouoprave u oblasti Potamišja moraju sve ovo dobro da proanaliziraju i isplaniraju razvoj koji će se bazirati i na ovim osnovama. Uostlom silne strategije navedene u prvom delu Studije im daju dobre smernice. Ali, to ne treba posmatrati kao gomilu, uzalud napisanih, stranica već kao razvojni impuls koji od ovog regiona može, sa relativno malo sredstava, ali mnogo truda, stvoriti vrlo razvijenu i poželjnu za život sredinu.

U nekoliko narednih stranica će, u najkraćem, biti predstavljena sela, varoši i gradovi Potamišja kako bi se stekao utisak o kakvoj regiji je reč i na taj način, nekom ko nije upoznat, približio Tamiš i ljudi koji žive na njemu i od njega.