Opovo je gradsko naselje u Srbiji u opštini Opovo u Južnobanatskom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 4527 stanovnika.

Na prostoru današnjeg Opova nekada su postojala dva naselja-Opovo i Želj. Nalazila su se u neposrednoj blizini, na levoj obali Tamiša. Teško je reći koje je od ta dva sela starije, ali se čini, ipak, da je to Želj. Naime, Želj je zabeležen već 1334. godine, dok se Opovo pominje tek u drugoj polovini 17. Veka.

Opovo se prvi put pominje 1672. godine. Opovo i Želj, za vreme vladavine Turaka, potpadali su pod Pančevačku nahiju, odnosno istoimeni sandžak. Posle 1716/18. Opovo se našlo u Pančevačkom distriktu. U sastavu distrikta Opovo ostalo je do 1767/68. kad je zavojačeno i uključeno u dvanaestu nemačko-banatsku regimentu, u kojoj je ostalo i posle 1773. godine. Polovinom 18. veka došlo je do premeštaja naselja na sadašnje mesto. U to vreme su se vršile rekonstrukcije i urbanizacija po Banatu. Opovo kao veće naselje imalo je dve parohije, kada se radi o pravoslavnom življu, a jednu parohiju kada se radi o rimokatoličkom življu. Postojale su dve škole, srpska i nemačka. Od privrednih delatnosti vredi pomenuti jedino zemljoradnju, ratarstvo i stočarstvo, donekle lov i ribolov, dok su ostale delatnosti bile od malog značaja za život ljudi, izuzev domaće radinosti.

U okolini Opova postoje bogata arheološka nalazišta koja pripadaju periodu starčevačke i vinčanske kulture. Iskopavanja su vršili američki arheolozi osamdesetih godina dvadesetog veka. Neki od pronađenih predmeta nalaze se u muzeju u Pančevu. Velike zasluge pronalasku mnogobrojnih predmeta koji pripadaju tekovinama starčevačke kulture na teritoriji Opova pripadaju katoličkom svešteniku Andreasu Majeru, koji je te predmete sakupljao i predao ih pančevačkom muzeju.

Područje opštine Opovo obiluje vodenim površinama. Najvažnija u tom smislu je reka Tamiš, a zastupljena su i prirodna i veštačka jezera, bare i kanali. Značajan prirodni resurs su i šume, koje zahvataju površinu od 1313 hektara, odnosno 10% ukupne teritorije opštine Opovo. Šume uglavnom sačinjavaju vrbe i topole, a ima i bresta jasena i bagrema. Pašnjaci su obrasli slatinskim travama i prostiru se na površini od 1355 hektara.

Prirodni resursi pružaju stanište za raznovrstan životinjski svet. U šumama su zastupljeni srne, lisice, zečevi, fazani itd., a u Tamišu od ribe: šaran, som, smuđ, štuka, babuška, bela riba, cverglan…