Pančevo je mesto u Banatu, na Tamišu. Teritorijalno gledano, Pančevo je sedište istoimene opštine kao i Južno-Banatskog okruga (Vojvodina, Srbija). U samom gradu živi 76.654 ljudi, na području opštine 130.280. Zajedno sa prigradskim naseljem Starčevo grad Pančevo po poslednjem popisu iz 2002. godine broji 84.702 stanovnika.

Pančevo se nalazi na 77 metara nadmorske visine, i to na koordinatama 44°54′ severno i 20°40′ istočno. Nalazi se 18 km severoistočno od Beograda, glavnog grada Republike Srbije, na ušću Tamiša u Dunav. Teritorija Pančeva se smatra jednom od najtoplijih područja Vojvodine, sa prosečnom godišnjom temperaturom od 11,3 °C i sa više od 100 sunčanih dana tokom godine. Prosečna godišnja vrednost za relativnu vlažnost vazduha je 77%. Padavine su najveće na kraju proleća, početkom leta, krajem jeseni i početkom zime. Prosečna količina padavina tokom godine iznosi oko 643mm.

Pančevo pripada prostoru umereno kontinentalne klime, sa četiri godišnja doba, koju karakterišu duga i topla leta i jeseni, blage zime i kratka proleća. Posebnu specifičnost klime predstavlja košava, jak i suv vetar koji traje i do tri nedelje. Pored košave, dosta su zastupljeni i jugozapadni, zapadni i severni vetrovi. Broj vetrovitih dana tokom godine je 45, a najveća vlažnost vazduha je tokom meseci sa najnižom temperaturom (novembar, decembar, januar i februar).

Najstariji naziv naselja koje se nalazilo na mestu današnjeg Pančeva, na ušću Tamiša u Dunav, jeste Panuka. Zbog čestih promena gospodara (Rimljani, Kelti, Huni, Avari, Sloveni, Mađari, Tatari, Turci, Nemci) često se menja i naziv ovog strategijsko važnog mesta. Od Panuke postaje Panucea ili Panuča u 10. veku, Bansif u 12. veku, u 15. veku Pančal i Pensej, u 17. veku Pajčova ili Panziova i Bančova čak i u ranom 18. veku kao Čomva. Prvi put se u istoriji pominje kao grad, trgovačka varoš, 1153. godine koju između ostalih naseljavaju i Grci, naravno zbog trgovine. U 15. veku ga zauzimaju Turci i drže ga pod svojom vlašću do 1716. godine. Pod Austro−Ugarskom nosi ime Čomva pa onda Pančova, a od 1918. godine Pančevo.

U srednjem veku Pančevo je pripadalo kovinskoj županiji. Posle Požarevačkog mira i oslobođenja od Turaka (1716.) godine, ceo Banat ulazi u sastav Austro-Ugarske monarhije kao autonomna oblast pod nazivom Tamiški Banat. Tada počinje naglo naseljavanje ovih krajeva. Veliki broj srpskih porodica doseljava se u Pančevo iz Temišvara i okoline, a doseljavaju se i Nemci iz Franačke. Od 1716. do 1764. Pančevo je bilo pomorsko, a od 1764. do 1794. vojno-graničarsko trgovište.

Nakon Prvog svetskog rata, pančevačka industrija doživljava svoju drugu mladost i postaje jedan od industrijskih giganata bivše Jugoslavije. Otvaraju se mnogobrojne fabrike koje zapošljavaju na desetine hiljada radnika iz Pančeva, Beograda i okolnih mesta iz skoro celog južnog Banata.